Zaključci panel rasprave na temu “Mentalno zdravlje studenata”

U posljednje vrijeme polagano se podiže svijest o mentalnom zdravlju. Veliku ulogu u tome ima i činjenica da nas je panemija Covid – 19 natjerala da se tijekom lockdowna suočimo sa problemima koje smo u normalnom životnom ritmu gurali pod tepih, a onda se bivajući u kući jednostavno spotaknuli o isti. Gomila problema pod tepihom postala je tolika da ju je nemoguće zaobići. Nemojte me krivo shvatiti, nije Covid uzrok svih problema, samo nam je pokazao kritične točke u našoj okolini, ljubavnim i prijateljskim životima i u konačnici, nama samima. 

Tijekom tog poprilično izazovnog razdoblja svi smo se morali prilagoditi novim promjenama, stvarati nove navike i usvojiti nove radne procese te u isto vrijeme našu produktivnost zadržati na istoj razini. Ništa drugačija situacija nije bila ni u obrazovnom sustavu pa smo tako svjedočili online nastavi, polaganju ispita na daljinu i puste eksperimente s alatima koji nam dopuštaju online izvođenje nastave, a koji nisu uvijek bili najsretnije rješenje. Dok smo se mjesecima prilagođavali na nove oblike sudjelovanja na nastavi dok pandemija “divlja” i dok nas stres i neizvjesnost pritišću sa svih strana počeli su izlaziti problemi na površinu i svi su više – manje imali poveznice s mentalnim zdravljem, bilo da se radi o redukcji stresa i napetosti ili pak o sposobnosti donošenja ispravnog zaključka u okolini koju više ne prepoznajemo. 

Organizatori, govornici i sudionici

Upravo su nas ove situacije dovele do organizacije panel rasprave na temu mentalnog zdravlja studenata koju smo proveli 20. ožujka uz pomoć Sveučilišta u Splitu i Studentskog zbora Sveučilišta u Splitu. Studenti su do kraja  ispunili slobodne stolice u amfiteatru Sveučilišnog odjela za stručne studije što nam daje zaključiti kako su upravo ovo teme koje trebaju zauzeti fokus rasprave i koje treba i dalje provoditi kroz različite oblike od radionica do predavanja.

Poprilično široku temu pokušali smo svesti na 3 najčešća problema s kojima se suočavaju svi studenti, a sto su: 

• anksioznost,
• stres i panika te
• manjak samopouzdanja.

Iako o svakoj temi pojedinačno možemo pričati vjerojatno cijeli jedan semestar i dalje obraditi samo osnove, ipak smo uz pomoć naših govornika  pokušali studente upoznati s najčešćim problemima i načinima na koje se možemo izboriti s istima, ali isto tako i o načinima kako prepoznati probleme kod sebe, kod drugih te kada i kako potražiti pomoć. 

Iako iste struke, naši govornici imaju potpuno drugačije pristupe u komuniciranju te različito područje ekspertize, a oni su:

• Mag.psych. Antonia Peroš – psiholog, psihoterapeut te voditeljica Ureda za upravljanje karijerama Sveučilišta u Splitu. U okviru svog radnog mjesta niz godina savjetuje studente te organizira i vodi radionice na temu upravljanja karijerama, komunikacijskih vještina, upravljanja stresom te općenito poticanja mentalnog zdravlja.
• Katarina Čolak Jurić – psiholog, stručni suradnik u Službi za mentalno zdravlje NZJZ SDŽ. Rad u savjetovalištu za djecu i mlade te u Odjeli za tretman s ovisnostima donosi joj dugogodišnje iskustvo u prezentiranoj tematici.
• Bruno Barać – psiholog i diplomirani geštalt psihoterapeut, asistent na Odsjeku za psihologiju FFST-a te član Psihološkog savjetovališta pri FFSTu. Dugogodišnje radno iskustvo donosi mu iskustvo u radu sa klijentima raznovrsnih tema koje idu od aniksioznosti i depresije do gubitka i smrti.

O čemu smo pričali i što smo u konačnici naučili? 

Najveći izazov u organizaciji panel rasprave predstavljao nam je način s kojim se sudionici rasprave mogu uključiti u istu. S obzirom da su teme o kojima se raspravlja prilično intimne te nisu pogodne za raspravu u velikim grupama, sudionicima smo osigurali anonimni način postavljanja pitanja govornicima. Upravo ova mogućnost je u potpunosti obogatila našu panel raspravu i omogućila da sva upućena pitanja govornicima budu upravo pitanja studenata, odnosno sudionika na panel raspravi. 

Tijekom rasprave zaprimili smo nešto više od 30 pitanja, ali zbog ograničenog vremena tajanja panel rasprave od 1 sat i 30 minuta uspjeli smo obraditi njih nešto manje od 10-ak. 

Jedno od prvih pomalo iznenađujućih zaključaka koje su naši govornici iznjeli je da nam svi ovi osjećaji i stanja koje inače svrstavamo pod “negativne” ili “nepoželjne” zapravo prilika za rast te su sastavni dio života koji nas pokreće. Jedno od takvih osjećaja i stanja su upravo anksioznost, stres i manjak samopouzdanja koji nas u našem razvoju eventualno uspore, ali nas nikada ne bi trebali zaustaviti. Dapače, tu je primjenjiva ona poznata izreka “što te ne ubije, to je ojača”. 

Razlog zašto ovaj zaključak iznosimo prvi krije se upravo u samom početku panel rasprave i jednom od prvih postavljenih pitanja. Naime, tijekom studija se događaju prve velike promjene u životu mladih ljudi. Bilo da se radi o selidbi u novi grad u kojem smo primorani izgraditi temelje za ugodan život narednih nekoliko godina, prilagodbi na novu okolinu, upoznavanje novih prijatelja i izgranju društvenog života ili o pravljanju vremenom i financijama. Sve su ovo situacije u kojima nam se javljaju ti isti negativni osjećaji i stanja, ali u isto vrijeme su prilika za naš osobni rast i razvoj. 

Pa kako i na koji način onda nešto “negativno” pretvoriti u “pozitivno”? 

Ovdje bi bilo idealno kada bi s vama mogli podijeliti “tips and tricks” metode koje će vas sve magično učiniti sposobnijima i pametnijima  za savladavanje problema. Naravno, takve metode i trikovi postoje, međutim jako je teško odrediti, recimo, nekakvo univerzalno rješenje za savladavanje osjećaja tjeskobe s obzirom da se ona svakom individualcu javlja u specifičnim situacijama. 

Ako moramo donijeti nekakav generalni “tips and tricks” to bi možda izgledalo na sljedeći način: 

1. Kada ste preplavljeni negativnim osjećajima, ne zaboravite disati duboko 

Disanje je proces koji je u našem tijelu automatiziran te ga ne možemo zaustaviti, međutim možemo ga kontrolirati i usmjeravati da putem disanja tijelo dovedemo u smireno stanje pogodno za razmišljanje ili poduzimanje akcije. 

Ne možemo dovoljno naglasiti ulogu dubokog i pravilnog disanja za redukciju svih negativnih stanja i osjećaja. 

2. Uvidite svoju vrijednost koja će vas dovesti do toga da si više vjerujete

Da bismo u životu uspjeli, bilo da je riječ o privatnom ili poslovnom planu, neizostavno je da uvidite svoju vrijednost. Vratite u sjećanja situacije u kojima ste nešto jako dobro napravili i osvijestite svoje vrline, vještine i znanja kojima raspolažete. S druge strane, prihvatite svoje slabosti jer ih ima svaki čovjek te ih iskoristite za rast na područjima koja vam ne idu od ruke. Iz takvo građene samosvijesti i samopoštovanja, uskoro ćete postati i samopouzdaniji i više ćete si vjerovati što je ključno za život, poduzimanje akcije, promjenu i preuzimanje rizika u raznim aspektima života.

3. Pričajte o svojim problemima i jasno dajte do znanja što želite od onoga s kim pričate 

S ovim savjetom se stvari već kompliciraju. Ponekad su situacije takve da smatramo da nemamo što reći, ne znamo kako se osjećamo i ne znamo što želimo. I to je isto sasvim u redu. Često se naši problemi čine znatno manjima kada ih nekome ispričamo ali ne zato što su oni stvarno manji, već zato što kroz razgovor s drugom osobom i objašnjavanje situacije drugoj osobi ubiti istu objašnjavamo sebi. U tom kontekstu, potpuno je uredu drugoj osobi reći “ne znam kako se osjećam” ili pak s druge strane “trenutno mi samo treba da me saslušaš, ne želim savjete.” 

I za kraj – osvijestite da u ovome niste sami.

Problemi s kojima se susrećemo, krize koje nas neočekivano snađu i negativni osjećaji koji nas nekada u potpunosti preplave, sve je to dio ljudskog života i ne postoji čovjek koji tijekom života ne iskusi ovakva stanja. Osjetljive su to teme da bi se o njima pričalo tijekom pauza na poslu s kolegama ili slušalo od strane poznanika na ulici. Zbog toga, mislimo da jedino mi proživljavamo negativna stanja tijela i duha.

Upravo zato, mi nastojimo osvještavati važnost ovakvih tema i poticati na otvaranje ljudi te smo  zbog toga i organizirali održanu raspravu. Mentalno zdravlje je u jednakoj mjeri važno kao i tjelesno. Nekad nas tjelesni znakovi upozoravaju da nešto nije u redu u nama samima.

Pa budimo dio pokreta, pokreta koji ide u susret čovjeku, njegovom boljitku, razvoju njegovog uma i duha i u konačnici, ispunjenom i radosnom životu.